|
|
| veljača, 2007 | ||||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | |||
| 5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 |
| 12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 |
| 19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 |
| 26 | 27 | 28 | ||||
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Nikada, nikada, nikada, nikada
sa tobom vise nikada
Ni vazduha izmedju dlanova
ni predaha izmedju uzdaha
u prolazu tela pripijena
bez imena, samo bez uspomena
Lepo naslepo, te tvoje usne stranca
ma, lepo do bola kad pokupis neznanca
ljubi me ti, nikada te vise necu videti
al' koza pamti
Lepo naslepo, ni kajanja, ni srama
ni juce, ni sutra, ni dzentlmen, ni dama
ljubi me ti, nikada te vise necu videti
al' koza pamti
Ni razmaka izmedju redova
bez pitanja, vidljivih tragova
u prolazu tela pripijena
bezimena, samo bez uspomena
Zivjela je za njega , bio joj je sve na svijetu zrak koji dise, razlog koji ju jutrom budi, voljeli su se beskrajno. Ana je svaki dan iz skole trcala u zagrljaj svom dragom Ivanu. Cekao je na istom mjestu svaki dan. Dok je ona na satu brojala minute do zvona neobracajuci paznju na nastavu, on je cekao svaki dan ispred iste ograde, istog ulaza svoju dragu da mu doleti u zagrljaj. Oni su bili nesto sto pokrece ovaj svijet, zivjeli su jedno za drugo. Njihovoj sreci je dosao kraj; saznala je od majke da se seli u drugi grad. Dragom Ivanu je prenijela tu tesku vijest jedne predivne veceri, dok su nad njima zvijezde sijale oni su suze lili. Ostale su dva tjedna do njenog polaska svaki dan su zivili kao da im je posljednji. Vece prije njenog odlaska odlucila mu se dati dusom i tijelom. Ta vecer je bila carobna za oboje. Dok su zvuci gitare i glas Merlina otpracali noc njihova tijela su se sve vise priblizavala jedno ka drugom. Tiho joj je pjevao u uho «Mesecina ko dukat zut ti dovljno mlada ja dovoljno lud, mesecina ko dukat zut ti dovoljno zeljna prvi je put». Zoru su docekali u zagrljaju sa obecanjem da ce se ponovno naci. Dok je polako silazila stazom ka avionu suze su se klizale niz obraz jer ostavlja dragog prijatelja. Dan za danom je prolazio, jutrom su je budili zvuci njegove poruke a nocu uspavljivao njegov glas. Dani su prolazili prijatelje nove je nasla, novi izlasci, nove plaze. Mjesec za mjesecom njen dragi se sve manje javljo a ona ga se sve manje sjecala, cak bi po cijela nastava prosla da joj misao ne odluta na njega.Bila je najljepsa cura u gradu ni sama nije bila svjesna svoje ljepote. Kasni dolasci kuci, najbolji provod, udvaranje poslije udvaranja je gasila i njeno misljenje na Ivana. Provod za provodom, pao joj je za oko i neko drugi voljela je druge ali niko nije mogao zauzeti njegovo mjesto, svidjali su joj se mnogi drugi ali samo za njega je srce kucalo.Nije se cula sa dragim Ivanom mjesecima. Dok je jedno vece gledala njihove slike, smijala se na njihovu srecu svaku sekundu je pomisljala da ce telefon zazvoniti i da je sa druge strane njen dragi Ivan, da joj kaze da je voli i da se vrati nazad. Spremna je bila na to da sve ostavi zbog njega posao, drustvo samo joj je on trebao. Dok je tako mastala prepao ju je zvuk telefona potrcavsi ka telefonu znala je da je Ivan, ni sama nezna kako ali je znala. Satima su pricali,nisu se raspravljali zasto jedno drugo nisu zvali toliko dugo jer nije bilo vazno, jedina vrjednost je bila ona i on i njihova ljubav.
Opet kao prije, dan za danom su pricali, budile su je njegove poruke uspavljivao njegov glas preko telefona. Shavtila je da zivot bez njega nije vrijedan pa je donijela odluku da se vratii u njen rodni grad, da se vrati njemu.
Na aerodromu je docekao rasirenih ruku kao i onih dana kad je ona bila ucenik a oni je cekao pred starom zahrdjalom ogradom. Bili su najsretniji par na svijetu, voljeli su se vise nego zivot svoj. Dani se prolazili sa njima i mjeseci obadvoje su blistali od srece. Voljeo je njenu dugu kosu, njene crne oci, vitko mrsavo tijelo voljeo je svaki dio nje, dok se ona gubila u njegovim pogledima i topila pod njegovim rukama.Godinu dana nakon njihovog sastanka Ana se nije osjecala dobro. Kao i uvijek sto je znao udovoljio je toplim zagrljajem. Otisli su kod doktora i dobili vijest da je Ana u drugom stanju. Nisu mogli povjerovati, bili su jos sretnijii i ako je moguce jos vise su se voljeli.
Tu predivnu vjest njegovim roditeljma su odmah rekli takodjer kao i planove za vjencanje. Ivan je poceo odmah traziti novi stan jer ce ih uskoro biti troje. Njenim roditeljima su odlucili tu vijest reci kad im dodu u posjet jer je tog vikenda takodjer njenom tati trebao biti rodjendan. Karte su rezervirali,torbe spakovali bili su spremni za put. Taj dan prije putovanja rano u zoru su krenuli potpisati papire za novi stan. Njegov najbolji prijatelj, buduci kum ih je vozio do agencije. Sjedila je na zadnjem sjedistu, sa prozorom polu otvorenim i uzivala kako joj vjetar udara u lice, njena duga crna kosa je leprsala na vjetru. Njen voljeni Ivan se okreno sa prednjeg sjedista i nasmjesio se stiscujuci joj ruku. Predala se mislima tog trenutka, dok je promatrala kuce, drevece zamisljala je njihovu kucu, svaki detalj koji je zeljala ukuljucila je u mislima. Zamisljala je sebe u Ivanovom zagrljaju i njihovo dijete u njenom. Iz sna ju je trgnuo sudar auta i skripa guma. Dok je ona otvarala oci vidjela je njihovo auto kako klizi niz ulicu i kako se priblizavaju velikom stablu. Trazila je Ivanov zagrljaj da je utjesi ali ga nigjde nije bilo, njena strana auta je udarila drvo, njene oci su se zauvijek skopile.
Nakon mjeseci provedenih u bolnici njen dragi Ivan je u kolicama dosao do njenog groba. U jednoj ruci je drzao buket crvenih ruza koje je ona najvise voljela a u drugoj stih na papiru napisan.
Polozio ih je na grob i jecao za svojom Anom i njihovim djetetom.
«Kad nemiri budu dio nas
i kada nam kucne zadnji cas
i tada cu kao i sad da te volim ja»
...pisalo je na papiru...
